Kroz dugi boravak pod vodom, u svojstvu instruktora podvodnih aktivnosti, postajem svjedok grubog narušavanja eko sistema od strane onog ko bi, po prirodi stvari, morao da se brine o istom i da živi zajedno sa prirodom, a ne da se ponaša kao predator u izobilju okruženja.
Svakim danom vidimo da naše šume bivaju ugrožene sječom bez ikakvog plana. Planine ostaju gole, a živi svijet ugrožen i ostavljen da izumire. Grubom eksploatacijom rudnog bogatstva mijenjamo reljef čitavih regiona, pri čemu zaboravljamo da na taj način mijenjamo i mikroklimatske uslove, a te promjene nas već ugrožavaju. Vazduh je sve zagađeniji usljed korišćenja fosfatnih goriva, ali i sve veće koncentracije izduvnih gasova , jer biljne mase je sve manje da bi prečišćavale isti..
Posebni problem je voda. Tone i tone neprečišćenog otpada truju naše rijeke tako da je u njima je manje živog svijeta. Ogromne morske površine postaju odlagališta najraznovrsnijeg otpada. Sve manje je riba po vrstama i količini u morima, koja su nekada bila poput ogromnih akvarijuma.
Ako želimo da sačuvamo sebe i svoje najbliže i živimo u zdravoj sredini, moramo da mijenjamo svoje navike. To dugujemo i sebi, svojim precima i budućem naraštaju.
Moramo se naučiti da živimo sa prirodom, a nikako od prirode!
Edukacijom svojih učenika, ali i ličnim primjerom, nastojim da dam doprinos očuvanju morskog sadržaja. Uvijek se vodim sentencom: mi smo gosti u beskrajnom plavetnilu koje ima svoje zakonitosti - ako ih ispoštujemo, možemo da uživamo u gostoprimstvu morskih dubina!