Zajedničkim djelovanjem do unapređenja sistema zdravstva
Ministar zdravlja dr Vojislav Šimun sa saradnicima razgovarao je danas sa Zaštitnikom ljudskih prava i sloboda Sinišom Bjekovićem i njegovim saradnicama o izazovima sa kojima se suočava zdravstveni sistem i modalitetima za njihovo prevazilaženje i rješavanje.
Ministar Šimun upoznao je Bjekovića sa prioritetnim aktivnostima koje su u fazi realizacije, a koje imaju za cilj unapređenje zdravstvenih usluga u oblastima medicine, gdje su evidentirani dugogodišnji organizacioni i funkcionalni problemi. On je istakao da su u tom smislu sugestije i predlozi institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda od velikog značaja.
Na sastanku je, između ostalog, bilo riječi o imunizaciji i ocijenjeno da je neophodno intenzivirati javnu kampanju o podizanju svijesti populacije o značaju vakcinacije, naročito vakcinama koje su predviđene po redovnom kalendaru. Sagovornici su se saglasili da se, na bazi naučnih i medicinskih činjenica, treba odlučnije boriti protiv antivakcinalnih lobija, kako bi izbjegli pojavu i epidemiju teških zaraznih bolesti, koje su upravo zahvaljujući vakcinaciji, bile iskorijenjene sa naših prostora.
Kada je u pitanju stomatološka zdravstvena zaštita djece sa posebnim potrebama ministar Šimun je kazao da su u cilju rješavanja ovog dugogodišnjeg problema preduzete konkretne aktivnosti, koje za rezultat imaju izvjesno smanjenje liste čekanja. On je naglasio i da će kroz izmjenu zakonskih rješenja obezbijediti uslove da se, osim u Kliničkom centru Crne Gore i u drugim zdravstvenim ustanovama tercijarnog nivoa obezbijede kapaciteti za izvođenje ovih procedura i samim tim poveća obim stomatoloških usluga.
Ministar Šimun je informisao Zaštitnika Bjekovića i o preduzetim aktivnostima u cilju obnove transplantacionog programa od srodnog donora u Crnoj Gori i naglasio da se razmatraju sve zakonske i realne mogućnosti da se nađe rješenje i za pacijente koji nemaju srodnog donora.
Na sastanku je bilo riječi i o unapređenju mentalnog zdravlja, kroz ojačavanje kapaciteta, zatim važnosti donošenja protokola posebno u domenu hitne medicinske pomoći, ali i protokola za pružanje usluga licima koja su pretrpjela nasilje i drugih oblasti gdje je to neophodno, u cilju adekvatnijeg i kvalitetnijeg pružanja zdravstvene zaštite.