Nakon tačno 109 godina od stradanja crnogorskih ratnih dobrovoljaca pod albanskom lukom Medova u Prvom svjetskom ratu, Crna Gora je taj događaj obilježila prikladno, spuštanjem vijenaca u medovskoj luci, naspram mjesta gdje se najveća tragedija u istoriji pomorstva Crne Gore dogodila (392 stradalih).
Tradicionalno obilježavanje ovog datuma organizovala je Zajednica Crnogoraca Albanije (ZCGA), a u ime Ministarstva dijaspore događaju je prisustvovo i položio vijenac Zoran Đukanović, načelnik direkcije u Ministarstvu. Pred više desetina prisutnih pripdnika raznih organizacija i institucija iz Crne Gore i Republike Albanije, na skupu je prvo kratko prisutne pozdravio Marinko Ćulafić, osnivač ZCGA i predstavnik crnogorske nacionalne manjine u državnom Komitetu za nacionalne manjine Republike Albanije.
Nakon Ćulafića, govorio je Zoran Đukanović u ime Ministarstva dijaspore, koji je bio i glavni koordinator prvog većeg državnog obilježavanja ove tragedije. prije 9 godina, tačno na njenu stotu godišnjicu. On se i ovog puta osvrnuo na sam događaj, kad je, takođe na Badnji dan 1916. godine, brod „Brindizi“, prepun crnogorskih ratnih dobrovoljaca iz Amerike, u neposrednoj blizini luke Medova, naišao na podvodnu minu i za kratko vrijeme potonuo, pri čemu su nastradala 392 putnika, a spasilo se njih 152. Istakao je da se tragični događaj dogodio kobnog januara 1916. godine, kad je crnogorska vojska postigla pirovu pobjedu na Mojkovcu, kraljevina Crna Gora kapitulirala pred Austrougarskom monarhijom, a kralj Nikola otišao u izgjeglištvo, odakle se nije nikad vratio. To vrijeme je zapravo bilo uvod u nestanak državnosti Crne Gore, kao i imena crnogorskog naroda. No, istakao je Đukanović, iz svih sličnih poraza, Crna Gora je kasnije vaskrsavala kao feniks, i već nakon 30 godina obnovila svoju državnost. Naglasio je visoki patriotizam ratnih dobrovoljaca, od kojih, nažalost, većina nije dočekala da ponovo vidi svoju Crnu Goru.
Predsjednik Matice crnogorske Mr Ivan Jovović je podsjetio na ideju od prije nekoliko godina da se podigne spomen obilježje na ovaj događaj u samoj luci i pozvao nadležne da odrede lokaciju i konačno realizuju tu ideju. O događaju od 1940. godine svjedoči veličanstveni spomenik „Lovćenska vila“ na Cetinju.
Konačno, govorio je i Đuro Marković, predsjednik Saveza boraca Bara, koji je takođe istakao jaku odlučnost i patriotizam naših iseljenika u Americi da pomognu svojoj domovini u Prvom svjetskom ratu.