Prethodnih dana imamo priliku da svjedočimo izjavama sa najviših državnih adresa Republike Srbije, ali i portala brojnih medija, od tabloidnih do onih mnogo ozbiljnijih, koje su, gotovo sve na isti način i sa istim ciljem usmjerene direktno protiv Vlade Crne Gore, predsjednika Vlade i predsjednika Skupštine, kao i velikog dijela poslanika u Skupštini Crne Gore. Nakon što su se prethodnih dana oglasili ministar Vulin i predsjednik Narodne skupštine Republike Srbije Ivica Dačić, juče je i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kazao “da neće dozvoliti da se donošenjem Rezolucije o Srebrenici u crnogorskom Parlamentu stavi kolektivni žig na svakog pripadnika našeg naroda"; i još mnogo toga, zaključno sa porukama tipa “daleko im kuća”, teško shvatljivim, kada dolaze od lidera i državnika koji se zalažu za dobrosusjedske odnose, najbliskiju saradnju u regionu i njegovu evropsku budućnost. I to, među prvim susjedima, istorijskim saveznicima i saputnicima, čiji građani se sa pravom i razlogom osjećaju kao prijatelji i braća. S tim u vezi, Ministarstvo vanjskih poslova ima obavezu da i na ovaj način iznese svoj stav:
Rezolucija o Srebrenici koju je Skupština Crne Gore usvojila 17. juna ove godine je dokument koji nije, i ne može ni u kom slučaju, biti usmjeren ni protiv jednog naroda i nijedne države, a ponajmanje protiv srpskog naroda i Republike Srbije. Ne postoje genocidni narodi, već samo pojedinci, što je jasno i eksplicitno rečeno u tekstu ovog dokumenta. Jasnije i preciznije nego što je to učinio bilo ko, pa i Skupština Republike Srbije prije jedanaest godina. Dakle, odgovornost za genocid, kao što i propisuje međunarodno pravo i kao što se konstatuje u odluci Tribunala u Hagu, može snositi i za njega odgovarati isključivo pojedinac. Sve ostalo sto slušamo i čitamo ovih dana samo je nerazumljivi i čudnim motivima inspirisani pokušaj političkog i medijskog spinovanja teksta Rezolucije, usmjeren, ponavljamo, direktno ka vladajućim strukturama Crne Gore.
Dodatno brine činjenica da je Ivica Dačić, predsjednik Skupštine, kao jedan od najviših predstavnika Republike Srbije, pozvao svešteno lice u Crnoj Gori da se „pozabavi“ predsjednikom Vlade nezavisne i suverene, susjedne države, koja, pri tome, i ustavno i suštinski uspostavljena i definisana kao sekularna država svih njenih građana. Ovakav neprihvatljiv i neshvatljiv istup, ne samo što je suprotan svim obrascima odgovornog državničkog ponašanja, već je, u trećoj deceniji XXI vijeka, zapanjujuće anahron, jer se njime dovodi u pitanje koncept moderne, sekularne i demokratske države i isto takvog društva. Neshvatljivo je da jedan ovakav stav dolazi od predsjednika Parlamenta države, koja je kandidat za članstvo u EU i može se samo pretpostaviti šta o ovome misle naši EU partneri, saveznici i prijatelji. Da i ne pominjemo da to što bi se ovakve i slične poruke mogle tumačiti i kao poziv na rušenje državnog poretka u zemlji, iako iskreno vjerujemo da to nije bila namjera gospodina Dačića. O nedopustivosti takvog ponašanja, najbolje ilustruje hipotetička situacija i neprikladnost u kom bi Crna Gora pozvala nekog vladiku SPC da se "pozabavi" predsjednikom Narodne skupštine Republike Srbije.
Neprimjereno je, kao i krajnje pogrešno, da se crnogorski građani, srpskog nacionalnog predznaka, iznova tretiraju kao pripadnici i "briga" Republike Srbije. Crna Gora je država svih njenih građana, bez izuzetka, ma kako se oni nacionalno i vjerski osjećali i koje god političke i vrijednosne svjetonazore dijelili. Oni su lojalni građani naše države, Crne Gore, stoga brigu o njima, kao i o svim našim građanima, vode crnogorske institucije. Institucije koje su tu za njih i zbog njih. Niti jedna država ne može dozvoliti da se odrekne jednog jedinog čovjeka, a ne 30% svojih građana.
Za razliku od gospodina Vulina, koji prijeti zabranama ulaska, mi nudimo građenje mostova među nama. Umjesto nesporazuma, kao i mnogo puta do sada, od 4.decembra - pozivamo na dijalog. Zarad prošlosti, ali i budućnosti naših pokoljenja, mi pružamo ruku prijateljstva. Kroz istoriju, niko tako snažno nije stajao uz Srbiju, kao Crna Gora, plaćajući čak i najskuplju cijenu.
Ponavljamo, Srbija i srpski narod su za Crnu Goru i njene građane, kao i za njenu aktuelnu vlast i Vladu, više od prijatelja, te da pogotovo zbog toga ovo ne smije biti manir međudržavne komunikacije i sveukupnih odnosa. Stoga smo više puta, a i nastavićemo u tom smjeru, pozivali na mir i stabilnost. Svjesni smo da ne možemo promijeniti prošlost, koja je svakako teška i bolna, ali možemo učiti iz nje, tako što ćemo se sa najvećim pijetetom i dubokim poštovanjem odnositi prema žrtvama ratova na prostoru bivše Jugoslavije, ma koje nacionalnosti i vjere one bile.
To je jedini uslov i zalog za budućnost, koju moramo graditi zajedno. Koračati zajedno ruku pod ruku, kao nezavisne, suverene i ravnopravne države, oslobođene stega i duhova prošlosti, ka evropskoj porodici, kojoj svi na Balkanu pripadamo i u okviru koje ćemo pokazati da je naš Region temelj jedinstva i stabilnosti Evrope.