Globalna posvećenost unapređenju ranog razvoja djece u kontekstu ciljeva održivog razvoja naglašava temeljnu potrebu da vlade definišu strateška dokumenta koji stavljaju rani razvoj djeteta u središte fokusa. Takve strategije treba da postave jasnu zajedničku viziju, principe, nacionalne ciljeve i zadatke u cilju dopunjavanja i jačanja postojećeg sistema koji obuhvata socijalnu zaštitu, zdravstvo i prosvjetu, kako bi se razvili sinergetski efekati i izbjeglo dupliranje resursa. Nacionalne strategije treba da podrže integrisane zakonske okvire, programe implementacije i integrisane pristupe finansiranju i komunikaciji kako bi se stvorilo opšte razumijevanje i svijest o važnosti omogućavanja uslova maloj djeci da ostvare svoj puni potencijal. To će pomoći i široj javnosti da shvati kako djeca uče i kakve koristi imaju od uključivanja staratelja/ki – kao i kako ih to dovodi do toga da kad odrastu budu boljeg zdravlja, da zarađuju više i da budu društveno angažovani. Ovakav integrisani strateški pristup može motivisati pojedince/ke i zajednice da predvode promjene, budu odgovorni i da od onih koji su na vlasti traže odgovornost za postizanje rezultata