Mrnjavčević: Govoriti o ratu kroz umjetnost dragocjen način da se istina sačuva od zaborava

Mediji i nevladin sektor najviše su zaslužni što se u Crnoj Gori njeguje kultura sjećanja na genocid u Srebrenici, a govoriti o ratu kroz umjetnost dragocjen je način da se istina sačuva od zaborava. Potrebno je i da mladi o genocidu u Srebrenici uče kroz obrazovni sistem, jer nedostatak obrazovanja otvara veliki prostor za manipulacije.

To je poručila predstavnica nevladine organizacije Akcija za ljudska prava |(HRA) Elizabeta Mrnjavčević u podcastu, koji je relizovalo Ministarstvo kulture i medija, povodom Međunarodnog dana sjećanja na genocid u Srebrenici.

Mrnjavčević smatra da su za njegovanje kulture sjećanja na genocid u Srebrenci najzaslužniji nevladin sektor i mediji koji, kroz neumornu borbu i razne aktivnosti, rade na empancipaciji crnogorskog društva i podizanju svijesti o ljudskim pravima.

„Međutim nedostaje instutucionalna podrška i širi društveni konsenzus po ovom pitanju. I nakon 29. godina i dalje se u našem društvu negira, minimalizuje genocid u Srebrenici, zbog toga što se političke stranke radi svojih poena igraju sa žrtvama. Iskrivljivanje činjenica je najbolji alat za mobilizaciju svojih pristalica. Nažalost, u našem društvu imamo političke partije koje negiraju genocid, imamo poslanike koji javno u Skupštini negiraju genocid. Država je na neki način posustala. Sa druge strane, političke partije koje se deklarišu kao proevropske, prograđanske na neki način žmure na izjave koje reletivizuju zločin“, rekla je Mrnjavčević.

Istakla je da mlade generacije kroz formalno obrazovanje ne uče šta se to dogodilo 90-ih, koji su zločini počinjeni.

„U udžbeniku za osnovnu školu, koji je reizdat 2015. godine nema pomena Srebrenice, a u udžbeniku za četvrti razred gimnazije navodi se da su srpske snage izvršile masovni zločin nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici. Ne pominje se genocid, a moramo da pamtimo i učimo o tome. Ovaj udžbenik je problematičan i zbog toga što se ni u jednom dijelu ne obrađuje ulogu Crne Gore u ratovima 90-ih i izbjegava se našu odgovornost“, objasnila je Mrnjavčević.

Prema istraživanjima nevladinih organizacija, kako je rekla, oko 60 odsto građana smatra da se u Srebrenici dogodio genocid, 20 odsto nema dovoljno informacija i ne može da se opredijeli da li je bio genocid ili ne, dok 20 odsto smatra da se nije dogodio genocid.

„Zbog nedostatka obrazovanja, informacija o tome, otvara se veliki prostor za manipulaciju koju rade političke partije. Zato država mora da obezbijedi da mlade generacije uče o tome šta se desilo 90-ih“, ukazala je Mrnjavčević.

Smatra da je politički stav da u Srebrenici nije bio genocid negiranje sudski utvrđenih činjenica.

„Tokom ratova 90-ih na prostoru bivše Jugoslavije desili su se masovni zločini i to ne samo nad Bošnjacima, nego i nad Srbima, Hrvatima, kosovskim Albancima i nad onima koji su se do kraja izjašnjavali kao Jugosloveni. Međutim, Srebrenica je drugačija, jer se radi o sistematskom ubijanju preko osam hiljada civila, među kojima 600 djece i zbog toga i Evropska unija, Generalna Skupština rade na podizanju svijesti o Srebrenici“, objasnila je Mrnjavčević.

Dodala je da jedan zločin ne opravdava drugi i toga svi treba da budu svjesni.

„Svi moramo da radimo na tome da se nijedna patnja, nijedna žrtva ne minimalizuje radi političkih poena“, jasna je Mrnjavčević.

Vjeruje da je govoriti o ratu kroz umjetnost dragocijen način da se istina sačuva od zaborava i HRA je u okviru UNDP projekta imala premijeru predstave „Smrt u Dubrovniku“ u kojoj se govori o lažima o opsadi Dubrovnika.

„Imamo mnogo primjera u kojima se kroz umjetnost govori o tragičnim događajima i bolnim temama iz bivše Jugoslavije“, rekla je Mrnjavčević.

Ponovila je da je uloga medija u suočavanju sa prošlošću dragocjena, jer oni obavještavaju građane o temama koje nisu dovoljno obrađena u formalnom obrazovanju i svakodnevnom životu.

„Kada je u pitanju tranziciona pravda, mediji sve naše sadržaje objektivno objavljuju. 90-ih godina mediji su imali značajnu ulogu u propagiranju rata, posebno za Dubrovnik i ti isti mediji su ada prisustvovali našoj pres konferenciji povodom predstave „Smrt u Dubrovniku“ i sada su objavili sasvim drugačije izvješataje. Možemo reću da se urednička politika u medijima znatno promijenila od 90-ih i da oni sa većim senzibilitetom i objektivno objavljuju sadržaje o tranzicionoj pravdi“, primijetila je Mrnjavčević.

Iz Ministartsva kulture i medija podsjećaju na predstave i filmove koje obrađuju ovu temu.

Filmovi koji se bave kulturom sjećanja, sa fokusom na devedesete: Quo Vadis, Aida u režiji Jasmile Žbanić, Ničija zemlja u režiji Danisa Tanovića, Gori vatra (Pjer Žalica), Kod amidže Idriza (Pjer Žalica), Snijeg (Aida Begić), Cirkus Columbia (Danis Tanović), Belvedere (Ahmed Imamović), Muškarci ne plaču (Alen Drljević), Djeca (Aida Begić), Rane (Srđan Dragojević), Teret (Ognjen Glavonić), Halimin put (Arsen A. Ostojić), Remake (Dino Mustafić), Dara iz Jasenovca (Predrag Anotnijević)

Predstave koji se bave kulturom sjećanja sa fokusom na devedesete godine: „671 – LOV“, režija Hana Rastoder, produkcija Crnogorsko narodno pozorište, “Pod oba sunca”, režija Boris Liješević, produkcija Zetski dom, “Smrt u Dubrovniku”, režija Petar Pejaković, produkcija Dramski studio “Prazan prostor”.

Podcast možete pogledati na linku.