Pojava slinavke i šapa u Njemačkoj

Slinavka i šap, ekonomski najznačajnija bolest životinja, ponovo je zabilježena u Njemačkoj 37 godina nakon iskorenjivanja (poslednji put je registrovana u Njemačkoj 1988. godine).

Evropska komisija je direktoru Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove proslijedila informacije nadležnog tijela Njemačke o potvrdi izbijanja slinavke i šapa (SIŠ). Bolest je službeno potvrđena 10. januara 2025. godine kod držanih vodenih bivola u okrugu Märkisch-Oderland u saveznoj pokrajini Brandenburg. Riječ je o krdu od 14 životinja, od kojih su tri uginule, a u uzorcima je od strane Nacionalne referentne laboratorije Njemačke (Friedrich-Loeffler-Institute - FLI) potvrđen pozitivan rezultat na SIŠ.

Odmah po službenoj potvrdi bolesti, njemačke nadležne službe preduzele su mjere za kontrolu SIŠ (usmrćivanje životinja na gazdinstvu, neškodljivo uklanjanje leševa, nusproizvoda životinjskog porijekla, zabranu kretanja prijemčivih životinja i proizvoda dobijenih od njih, određivanje restriktivne zone, utvrđivanje mogućeg unosa i širenja virusa,...)

Izvor zaraze, tj.način na koji su oboljele i uginule životinje došle u kontakt sa virusom još uvijek nije poznat i radi se na njegovom otkrivanju. Identifikacija genotipa virusa i epizootiološka ispitivanja su u toku.

Njemačka - žarište, 10. januar 2025:

SIŠ - situacija u Crnoj Gori

U Crnoj Gori nikada nije potvrđen slučaj SIŠ.

Od 2006. godine Crna Gora ima OIE (sada WOAH) službeni status zemlje slobodne od slinavke i šapa.

Crna Gora je članica Svjetske organizacije za zdravlje životinja (WOAH) i Evropske komisije za kontrolu slinavke i šapa.

Od momenta prijave bolesti, privremeno je zabranjen uvoz živih životinja, mesa i proizvoda od mesa iz savezne pokrajine Brandenburg i preispituju su sva važeća rješenja o ispunjenosti prethodnih veterinarsko-zdravstvenih uslova za uvoz.

SIŠ - situacija u svijetu

Posljednja epidemija SIŠ-a u Njemačkoj bila je u Donjoj Saksoniji 1988. Posljednja epidemija u Evropi zabilježena je u Bugarskoj 2011. godine. Prije toga, Ujedinjeno Kraljevstvo je 2001. godine pogodilo veliko izbijanje SIŠ-a, a zatim Francusku, Irsku i Holandiju. Poslednji put slinavka i šap registrovana je na teritoriji Kosova 1996. godine (bivša zajednica). Virus SIŠ-a ostaje endemičan u Turskoj, Bliskom istoku i Africi, mnogim azijskim zemljama i dijelovima Južne Amerike. Ilegalno uvezeni životinjski proizvodi iz tih zemalja predstavljaju stalnu prijetnju evropskoj poljoprivredi.

Australija, Novi Zeland, Indonezija, Srednja i Sjeverna Amerika i kontinentalna Zapadna Evropa (izuzev Njemačke) trenutno su slobodni od SIŠ-a. Međutim, ponovna pojava poslije 37 godina u Njemačkoj pokazuje da se ova prekogranična bolest može pojaviti u bilo kojem tipično slobodnom području i podsjeća na potrebu za neprekidnim praćenjem i prevencijom bolesti kao i rano otkrivanje i hitnu reakciju kako bi se izbjegle velike posljedice po stočarstvo i privredu u cjelini.

 O bolesti

Slinavka i šap (SIŠ) je veoma zarazna virusna bolest domaćih i divljih papkara, bolest koja ima mogućnost veoma naglog i brzog širenja bez obzira na državne granice i može izazvati velike negativne socio-ekonomske posljedice za državu i/ili ugroziti opstanak određene životinjske vrste i međunarodnu trgovinu životinjama i proizvodima životinjskog porijekla.

Od domaćih životinja prijemčiva su goveda, svinja, ovce i koze. Divlje prijemčive vrste (papkari) su često nosioci virusa SIŠ-a, a kod njih bolest najčešće prolazi bez kliničke slike i simptoma.

Slinavku i šap izaziva virus iz roda Aphthovirus, porodice Picornaviridae. Postoji sedam sojeva (A, O, C, SAT1, SAT2, SAT3 i Asia1) koji su endemični u različitim zemljama širom svijeta, a svaki ima više tipova za koje ne postoji unakrsna zaštita.

Inkubacija traje od 2 do 14 dana. Virus može biti prisutan u mlijeku i sjemenu do 4 dana prije nego što životinja pokaže kliničke znakove bolesti.

Ovaj virus je visoko zarazan i prenosi se direktnim kontaktom sa zaraženim životinjama, njihovim izlučevinama i sekretima (pljuvačkom, mlijekom, urinom, fekalijama), a značajno je da zaražene životinje izdišu veliku količinu virusa u obliku aerosola, koji može zaraziti druge životinje respiratornim ili oralnim putem. Indirektno: kontaminirani materijali kao što su sijeno, hrana za životinje, voda, mlijeko ili biološki lijekovi, virusom zaraženo meso ili drugi kontaminirani proizvodi životinjskog porijekla, kontaminirani torovi/objekti ili kontaminirana vozila za prevoz životinja, kontaminirana odjeća, obuća ili oprema, a i ljudi mogu biti značajan prenosilac virusa.

Virus se lako širi vazduhom, posebno u područjima sa velikom gustinom gazdinstava na kojima se drže prijemčive životinje.

Ozbiljnost kliničkih znakova zavisi od soja virusa, dozi izloženosti, starosti i vrsti životinje kao i imunitetu domaćina. Morbiditet (broj životinja koje će dobiti bolest) je veoma visok, često i može dostići 100% u osjetljivoj populaciji. Bolest je rijetko smrtonosna kod odraslih životinja (1-5%), ali veća kod mlade teladi, janjadi i prasadi (20% ili više). Razdoblje inkubacije je 2-14 dana.

Klinički znakovi mogu varirati od blagih ili neprimjetnih do teških: izraženiji su kod goveda i svinja koje se intenzivno uzgajaju nego kod ovaca i koza.

Tipični klinički znak je pojava vezikula (mjehurića) na nosu, jeziku ili usnama, unutar usne šupljine, između nožnih prstiju, iznad papaka, na sisama i na mjestima pritiska na koži. Puknute vezikule mogu rezultirati izrazitom hromošću i nevoljnošću da se kreću ili jedu. Obično vezikule zacjeljuju u roku od 7 dana (ponekad i duže), ali mogu se pojaviti i komplikacije, poput sekundarne bakterijske infekcije otvorenih vezikula.

Drugi česti simptomi su temperatura, depresija, hipersalivacija, gubitak apetita, gubitak težine, zastoj u rastu i pad proizvodnje mlijeka, koji mogu trajati i nakon oporavka. Zabilježeno je da hronično oboljele životinje imaju ukupno smanjenje količine mlijeka od 80%. Zdravlje mlade teladi, jagnjadi i prasadi može biti ugroženo nedostatkom mlijeka ako su majke zaražene.

Smrt može nastupiti prije razvoja vezikula zbog multifokalnog miokarditisa. Miozitis se može pojaviti i na drugim mjestima.

Na bolest se može posumnjati na osnovu kliničkih znakova. Međutim, SIŠ se klinički ne može razlikovati od drugih vezikularnih bolesti, kao što su vezikularna bolest svinja, vezikularni stomatitis i vezikularni egzantem. Prisustvo virusa SIŠ neophodno je potvrditi odnosno isključiti propisanim laboratorijskim ispitivanjem.

Rizik po javno zdravlje

SIŠ se ne prenosi lako na ljude i ne predstavlja rizik po javno zdravlje. Samo nekoliko benignih slučajeva infekcija ljudi je dokumentovano, nijedna nije zahtijevala hospitalizaciju. Ove infekcije nastale su direktnim kontaktom sa zaraženim životinjama. Kod inficiranih ljudi može se pojaviti blagi simptomi posebno vezikule na rukama i u ustima.

Preporuke za držaoce životinja: 

 • da domaće životinje potiču isključivo sa registrovanih gazdinstava koja su slobodna od zaraznih bolesti za datu vrstu, da su identifikovane ušnom markicom kao i da ih prati propisana dokumentacija (uvjerenje o zdravstvenom stanju, prijava kretanja);

• primjenjivati i održavati biosigurnosne mjere na gazdinstvu kako bi spriječili unošenje i širenje virusa;
• da se domaće životinje drže na način kojim je u potpunosti onemogućen svaki direktan ili indirektan kontakt domaćih životinja na gazdinstvu sa divljim životinjama i drugim životinjama koje ne potiču sa sopstvenog gazdinstva;
• da se novonabavljene životinje drže odvojene od životinja na gazdinstvu - kontrolisano uvođenje novih životinja u postojeća stada (karantin);
• kontrola ulaska na gazdinstvo i zabrana ulaska nezaposlenim licima;

• redovno čišćenje i dezinfekciju bokseva, objekata, vozila i opreme;
• obavezno praćenje zdravstvenog stanja životinja i prijavljivanje promjenjenog zdravstvenog stanja životinja nadležnoj veterinarskoj ambulanti;
• odgovarajuće odlaganje đubriva i/ili osoke i leševa životinja.

Zakonski osnov:

• Zakon o veterinarstvu (“Sl. list CG“, broj 30/12, 48/15, 52/16 i 43/18);
• Plan upravljanja kriznim situacijama u slučaju pojave slinavke i šapa (“Sl. list CG“, broj 56/15);
• Pravilnik o mjerama za sprječavanje pojave, otkrivanje, suzbijanje i iskorjenjivanje bolesti slinavka i šap ("Sl. list CG", br. 38/15);
• Pravilnik o higijenskim, veterinarsko-zdravstvenim i drugim uslovima za nusproizvode i objekte za preradu ili uništavanje nusproizvoda životinjskog porijekla ("Sl. list CG", br. 45/15 i 8/20);
• Pravilnik o klasifikaciji i postupanju sa nusproizvodima životinjskog porijekla, higijensko i veterinarsko-zdravstvenim uslovima za nusproizvode ("Sl. list CG", br. 8/20);
• Pravilnik o bližim uslovima za zaštitu životinja tokom klanja ("Sl. list CG", br. 54/15 i 21/19);
• Pravilnik o načinu vršenja službenih kontrola proizvoda životinjskog porijekla namijenjenih ishrani ljudi ("Sl. list CG", br. 27/16);
• Pravilnik o zdravstvenim uslovima životinja za proizvodnju hrane i proizvoda životinjskog porijekla namijenjenih ishrani ljudi ("Sl. list CG", br. 34/15);
• Pravilnik o bližim uslovima za uvoz sirovog mlijeka, proizvoda od mlijeka, kolostruma i proizvoda od kolostruma ("Sl. list CG", br. 87/17);
• godišnji Program obaveznih mjera zdravstvene zaštite životinja.