Svjetski predavači na Kongresu u Beogradu: Arhitektura se najzad okreće održivosti i energetskoj efikasnosti

Glavni dio programa četvrtog Međunarodnog kongresa ,,Održiva arhitektura-Energetska efikasnost”, održanog u Jugoslovenskoj kinoteci u Beogradu, obilježila su predavanja svjetskih stručnjaka iz ove oblasti. Renomirani profesionalci predstavili su svoje projekte ukazujući na suštinu onoga što održiva, ekološka i energetski efikasna arhitektura jeste i mora da bude.

Održivi projekti

Zoran Abadić, arhitekta i profesor na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, kazao nam je da se u Srbiji projektuje onoliko održivo koliko se od projektanta to zahtijeva regulativom.

-Mi smo uvijek na toj liniji na kojoj pokušavamo da racionalizujemo potrošnju i pospješimo energetski razvoj jer prepoznajemo njegovu važnost. U regionu je takvo razmišljanje zastupljenije, a ovdje vrlo diskretno pokušava da se odomaći. Prirodni materijali će postati apsolutno obvezujući za graditelje, iako su u Srbiji lokalni izvođači stambenih zgrada navikli na upotrebu jednih te istih materijala zbog čega pokušavaju da naprave otklon u odnosu na savremene, ekološke materijale. Održiva arhitektura, obnovljivi izvori energije, energetska efikasnost i održivi razvoj – sve je to pitanje trajanja. Ako nešto može da traje i da narednom korisniku posluži za upotrebu, onda je to dokaz održivosti. Održiva arhitektura je ona koja se održava - zaključio je on.

Saša Begović, arhitekta i partner u studiju 3LHD, pojasnio je za Ecoportal koncept adaptivne i ponovne upotrebe.

-Ovo je tema koja nije od juče, ali sad postaje još aktuelnija zbog propadanja raznoraznih industrija. U pitanju su kuće koje su potpuno propale, ali imaju urbanu vrijednost i nešto što nedostaje, te takve zgrade često imaju očuvanu građevinsku strukturu – kazao je on.

Kulturno nasljeđe Hrvatske 

Odgovarajući na pitanje kakav se odnos njeguje prema kulturnom nasljeđu u Hrvatskoj, on je kazao da se svaka građevina ne može potpuno zaštititi.

-One koje su zaštićene treba što prije valorizovati. Zašto bi rušili kada je sasvim moguće preurediti. Nasljeđe je, po mom mišljenju, uvijek problematično jer konzervatorska struka ima svoja, prerigidna pravila, ali mislim da svako vrijeme nosi svoj pečat – pojasnio je Begović.

Aljoša Dekleva, arhiteka iz Slovenije, kazao je Ecoportalu da se oni kao društvo trude da grade energetski efikasne objekte i koriste obnovljive izvore energije.

-Kada govorimo o prirodnim materijalima, treba istaći da smo bogati drvnom sirovinom, pri čemu pojedine firme u Sloveniji ne upotrebljavaju ljepilo, već na fizički način spajaju drvene djelove. Takođe, u značajnom obimu se koristi solarna energija, kao i subvencije od države za tu namjenu. Generalni problem je prenaseljenost. U prošlosti su ljudi održivo gradili jer nije postojala druga opcija, nije bila razvijena tehnologija, nije bilo razvijeno tržište. Bilo je logično napraviti nešto što je održivo jer je to bio uslov za preživljavanje, a sada, kada smo vrlo strukturirano društvo koje sve može da kupi, novac postaje katalizator za sve. To je uticalo na to da se svi ti načini na koje se nekad funkcionisalo zaborave i sklone sa strane – dodao je on.

Edukacija o energetskoj efikasnosti

Juri Troj, arhitekta iz Austrije, pojasnio je za Ecoportal, koliko je važna opšta kultura i edukacija o energetskoj efikasnosti, te i da je neophodno da se sa konceptom ekološke gradnje upoznaju deca još u predškolskom uzrastu i da je to vrijeme da se začne ideja o održivosti i brizi o okolini kroz arhitekturu.

-Poenta je u ranoj edukaciji. Kada je u pitanju obrazovanje, u prošlosti je možda fokus bio previše usmjeren na svega par tema, a mi moramo da proširimo taj fokus na više od tih „par“ i da više vodimo računa o tome čemu učimo buduće generacije. Ja imam dvoje male djece i svjedok sam toga kako upijaju sve što im objašnjavaš na ispravan način. Mnogo je lijepo vidjeti kako i šta oni rade sa svojim idejama i kako ih prenose drugim ljudima. Dakle, to je prvi korak, edukacija od samog starta. Drugi korak je univerzitet, fakultet. Često kada dođem tamo svi kažu da se o toj temi već uveliko govorilo, ali to nije istina. Meni najčešće izgleda da je to potpuno nova tema za studente i da budem iskren, vrlo je teško znati odakle početi. Postoji toliko različitih pravaca kada je riječ o održivoj gradnji, a uočavam da je to takođe problem i za studente. Često ih vidim da samo sjede na svom mjestu, okruženi sa toliko informacija i tema da ni sami ne znaju odakle da počnu. To je razlog zbog koga ja uvijek iznova pokušavam da obrazovanje i edukaciju vratim na neki ljudski nivo, na ono što ja mogu da uradim i promijenim u svom neposrednom okruženju – istakao je Juri.

On je dodao i da imamo problem zbog velikog broja reklama koje zapravo manipulativno koriste pojam održivosti za ličnu umjesto opštu korist, tkz. „greenwashing“.

-Na taj način se pojam održivosti može upotrijebiti svuda, jer se za svaki proizvod može reći da je na neki način održiv. Upravo na to želim da ukažem, da je sve neka vrsta političkog gledišta. Ako konstantno izdvajaš jednu stvar koja je pozitivna, onda iz toga proizilazi da su svi ostali aspekti zapravo negativni. Na taj način mi lažemo i sami sebe, i naše društvo. Uvijek moramo da sagledamo sve aspekte određenog problema – pojasnio je Juri.

Za većinu ljudi, kako je kazao, ova tema je izuzetno komplikovana.

-U Austriji mnogo diskutujemo na temu održive gradnje i energetske efikasnosti objekata, o tome kako da povežemo potrebe različitih grupa ljudi, kako da iz toga izrodimo ideju. Međutim, čitavo društvo zaista mora da učestvuje u tome. Vlada, građevinske firme, klijenti, arhitekte, svi slojevi društva moraju da razmišljaju na ovu temu ne bi li se stvorila neka podloga na koju možemo da se oslonimo. Nema svrhe da o ovom problemu razmišljaju samo arhitekte. Dostupna nam je velika platforma informacija koja nas upućuje na to kako da ispravno koristimo materijale, proračune i tome slično. Obavezni smo da koristimo tu bazu podataka i da izradimo proračune potrošnje energije za svaki objekat. To je u Austriji veoma striktno naglašeno – istakao je Juri.

Odgovarajući na pitanje u kom se obimu u njihovim projektima koriste fotonaponski paneli, on je kazao da, zavisno od potreba, predviđaju različite sisteme za proizvodnju energije u objektima.

-U većini naših projekata zapravo koristimo toplotne pumpe. Ostalo zavisi od mnogo fakora, ali nastojimo da kombinujemo razne vrste održive energije i pri tome učimo kako da kombinujemo različite izvore na našim projektima – dodao je Juri.

Kongres - mjesto specifične energije

Milena Vučeraković, član Organizacionog odbora za Crnu Goru u okviru Kongresa, kazala je Ecoportalu da je prvi Kongres, s velikim ushićenjem, posjetila kao slušalac predavanja, te da je nedugo zatim upoznala unikatnu energiju - Vladimira Lovrića, na seminaru u Podgorici.

-Već tri godine imam privilegiju da budem Član organizacionog odbora za Crnu Goru, i za taj period sam uspjela da ostvarim saradnju sa Arhitektonskim fakultetom u Podgorici koji postaje suorganizator manifestacije, uz druge srodne fakultete u okviru našeg regiona. Ove godine, po prvi put, na svoje veliko zadovoljstvo, ostvarujem kontakt sa Ministarstvom ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, Elektroprivredom Crne Gore i Ecoportalom, a vašim prisustvom jača se ne samo položaj Crne Gore u okviru Kongresa, već i ono sto je ključno - a to je ideja vodilja ka održivoj budućnosti – saopštila je Vučeraković.

Kako je kazala, Kongres svake godine napreduje u organizacionom smislu, kroz spoj iskusnog jezgra i pokretačke energije mladih članova.

-Smatram da je Kongres već postao mjesto specifične energije u kom se ljubav prema prirodi i želja za kreiranjem zdravih modela antropogenih sredina susrijeće s pragmatičnim, inženjerskim segmentom, fokusiranim na pronalazenje adekvatnih načina za korišćenje obnovljivih resursa. Ono sto bih istakla jeste činjenica da je svake godine zaključak isti - postavljanjem čovjeka u cirkularni skup živih bića dobijamo ekološki pristup, dok njegovim postavljanjem na vrh piramidalne strukture dolazimo do egocentrizma. Predavači i mentori radionica svake godine iznova pokazuju i dokazuju da je zeleni razvoj ne samo moguć, već da on predstavlja najiskonskiji prostorni odjek ljudske prirode – istakla je Vučeraković.

On je dodala i da su Ministarstvo, Elektroprivreda Crne Gore i Ecoportal, svojom energijom i pojavom, pokazali da je Crna Gora svjesna svojih prednosti i limita, te i da je spremna da kroz zajednički rast i širenje svijesti, ne samo opravda svoj 30 godina dugačak status ekološke države, već i da istinski želi da svom stanovništvu pruži zdrav model razvoja i napretka.

Veselin Vučurović, jedan od učesnika Kongresa koji je predstavio projekat solarne kuće, zahvalio se Ministarstvu na podršci, ističući da je napravljen prvi korak u predstavljanju projekata koji su do sada realizovani u Crnoj Gori.

-Ono što je od posebne važnosti je predstavljanje i javnog i privatnog sektor, čime je otvorena mogućnost učešća stranih investitora u ovim projektima. Stečeno je početno iskustvo na ovakvim manifestacijama. Četvrti Međunarodni kongres predstavio je zanimljiva arhitektonska iskustva, posebno u pogledu pasivnih sistema za energetsku efikasnost, čime je više pažnje ovaj put posvećeno građevinskoj, a manje aktivnoj energetskoj dimenziji. Solarni sistemi jesu energetska perspektiva - zaključuje Vučurović.

M. Lazarević/M. Mitrić

Boks 1

Na Kongresu su predstavljeni i nagrađeni radovi mladih arhitekata i studenata Arhitektonskog fakulteta na Međunarodnom konkursu MIKRO EKO KUĆA 2021.

Udruženje Ekokultplus i Arhitektonski fakulteti Univerziteta u Beogradu, Podgorici i Zagrebu, i magazin EKO KUĆA uz podršku kompanije ALUMIL, raspisali su u junu međunarodni arhitektonski konkurs za idejno arhitektonsko rješenje na temu MIKRO EKO KUĆA 2021.

Na ovom konkurusu pobijedio je Dragan Dodoš, student iz Bosne i Hercegovine.

On je za Ecoportal kazao, da kada je krenuo da razmiljša o projektu, nije znao šta zaista znači eko arhitektura.

-Međutim, istraživanjem sam došao do određenih početnih ideja i prijavio sam se za konkurs. Želio sam da spojim sve komponente koje bi se u konačnici nazvale ekološkom arhitekturom. Razmišljao sam o konceptualnim modelima za OIE i načinu na koji bi se arhitektura i eko uzgoj mogli upotrijebiti na cijeloj teritoriji jedne države. Konkretno, Bosna i Hercegovina, a i region, u tom smislu imaju ogroman neiskorišten potencijal – dodao je Dodoš.

Autor: ECO PORTAL