Upravljanje otpadom i biznis - Milutin Sekulić

Kada pokrećete sopstveni biznis naravno da vam je primarna misao koliko će biti isplativo ali treba se zapitati i kako će taj biznis uticati na zajednicu u kojoj živite i na životnu sredinu uopšte.

Razmišljajući o tome što našem tržištu rada nedostaje i vođen motivom očuvanja životne sredine došao sam do toga da je reciklaža oblast u kojoj bih mogao najviše da doprinesem. Tako je 2017. godine osnovana porodična firma M5 Company. Od samog početka radimo na konstantnom unapređenju poslovanja a već od 2020 posjedujemo i ISCC sertifikat. M5 Company se, za sada, fokusira na reciklažu korišćenog jestivog ulja. Ovo iz razloga što je na neki način ispod radara svijesti ljudi koliko je zapravo štetno za okolinu ako se ne odlaže pravilno.

Naime, samo jedan litar ulja, ako se prospe u slivnik, sudoperu ili prosto direktno na zemljište, može da zagadi približno milion litara čiste pijaće vode, procjenjuju stručnjaci. Ako pomislite da u domaćinstvu kod nas u prosjeku osoba dnevno upotrijebi oko 200 l vode za pripremanje hrane, pranje posuđa i veša, tuširanje - koliko pojedinac može nesavjesnim odlaganjem ulja da naškodi ekosistemu i jednom od najdragocjenijih resursa za opstanak - vodi.

Što se tiče velikih generatora otpadnih jestivih ulja i masti, koja nastaju pripremom hrane u ugostiteljskim, turističkim i drugim sličnim objektima zakonom je uređeno da su takvi objekti dužni posebno sakupljati i predati registrovanom sakupljaču otpada kao što je M5 Company. Kako bismo najbolje odgovorili zadatku ugledali smo se na zemlje iz regiona ali i šire i uveli ISCC standard. To je jedan od vodećih sistema sertifikacije za održivost i emisiju gasova staklene bašte. ISCC sertifikat je priznat od strane evropske komisije i potvrđuje usklađenost sa zahtjevima Direktive o obnovljivoj energiji. Ovo je otvorilo mogućnost za saradnju sa najvećim rafinerijama u Evropi.

Politika firme nije da se namećemo ugostiteljskim objektima i pozivamo ih na zakonsku obavezu već ih dodatno motivišemo da budu društveno odgovorni nudeći im opciju otkupa a uz to potpuno besplatnu uslugu obezbjeđivanja ambalaže za prikupljanje i odvoženja iskorišćenog ulja.

Naša kompanija dalje bezbjedno izvozi sakupljene količine iskorišćenog ulja rafinerijama koje vrše preradu u razne druge korisne proizvode od sapuna do biogoriva. Ovim vidom reciklaže značajno smanjujemo rizik od zagađenja prirode bar ovom vrstom otpada, a nadamo se u bliskoj budućnosti da ćemo proširiti djelatnost na druge vrste otpada koje ugrožavaju našu životnu sredinu.

Ne bi trebalo pretjerano govoriti o tome koliko je značajno da čuvamo prirodu iz prostog razloga što bez zdravog ekosistema čovječanstvo ne može da opstane. Ipak, ljude je izgleda potrebno konstantno podsjećati da ne smijemo zanemarivati sopstvenu odgovornost prema jedinom domu koji imamo a to je planeta Zemlja. Crna Gora se može pohvaliti zavidnom ljepotom prirode i bogatim resursima. Status ekološke države je nešto čime se ponosimo ali još mnogo se treba i može uraditi po pitanju ekologije.

Neophodno je konstantno podizati svijest o očuvanju životne sredine. Ako su zemlja i voda koje nam obezbjeđuju hranu zagađene onda i namirnice koje konzumiramo utiču na kvalitet našeg zdravlja. Poznato je već koliko plastika guši prirodu. Isto se može reći za razne vrste ulja koja dospiju kroz zemljište u podvodne vode, rijeke, jezera i na kraju more. Zabluda je da je jestivo ulje kao proizvod prirodnog porijekla bezbjedno odložiti nakon korišćenja bilo gdje jer se vremenom razgrađuje. To je isto toliko zlokobna zabluda kao i "biorazgradive kese" jer u međuvremenu ulje mehanički guši biljni i životinjski svijet tako što sloj ulja koji se na njima formira onemogućava razmjenu gasova i lišava ih snabdijevanja kiseonikom.

Sve to dalje dovodi u pitanje razmnožavanje a time održivost flore i faune. U konačnom ovo narušava balans u lancu ishrane. Naš opstanak zavisi od prirode zato se moramo odgovorno ponašati prema njoj tj. prema sebi i budućim generacijama.

Svako treba da preuzme svoj dio odgovornosti. Objekti, ali i pojedinci u svojim domaćinstvima treba propisno i savjesno da sakupe otpad koji se može reciklirati i predaju ga registrovanom sakupljaču ili odlože u reciklažo dvorište. Registrovani sakupljači trebaju bezbjedno da prevezu i uskladište otpad do izvoza ili prerade. Poslednji korak čine rafinerije koje vrše preradu. Od ovog procesa svi imaju koristi a najviše priroda, a to u krajnjem znači da ljudi imaju najznačajnije benefite.

Ono čega moramo biti svjesni je da sami proizvodimo sav otpad koji škodi prirodi pa se sami moramo i pobrinuti za njega na propisan način kako bismo minimizovali rizike po okolinu.
Poruka svim ljudima je da čuvanje životne sredine može istovremeno da donese i finansijku korist ali sam čin očuvanja prirode je neprocjenjiv.