STRUČNI TIM PROJEKTA

Dr Dušanka Popović, autorka i voditeljka projekta, Zavod za školstvo
Nađa Durković, glavna i odgovorna urednica, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva
Dr Sanja Šubarić, profesorica, Filozofski fakultet
Dijana Laković, profesorica, OŠ „Radojica Perović”
Aleksandra Vešović Ivanović, nadzornica za jezik i književnost, Zavod za školstvo

CILJ projekta jeste da se ispitaju i preporuče najbolji načini kojima se postiže izgradnja funkcionalne pismenosti i umješnost stvaranja usmenog i pisanog teksta.

ZAŠTO?
Rezultati istraživanja nastave maternjeg jezika i književnosti u Crnoj Gori pokazuju:
• da treba razvijati čitalačku pismenost učenika (PISA testiranje 2006. i 2009. godine),
• da je neophodno unaprijediti razumijevanje slojeva značenja pročitanog teksta, primjenu znanja iz pravopisa, kao i bogatstvo rječnika u vlastitom tekstu (Republičko testiranje obrazovnih postignuća učenika III razreda osnovne škole iz maternjeg jezika i književnosti, 2005. godine),
• da se učenici teško snalaze prilikom samostalnog stvaranja pisanih tekstova (pismene vježbe učenika većinom su šablonske i često nedovršene, mali broj uzornih zadataka u jednom odjeljenju: jedan do dva rada koji se ističu sadržinom, kompozicijom, stilom, dovršenošću i urednošću) (Istraživanje nastave maternjeg jezika i književnosti na području starijih crnogorskih govora, 2004-2007. godine).

KAKO?
Aktivnosti kroz koje će se projekat realizovati:
• radni sastanci,
• okrugli stolovi,
• posjete školama/časovima,
• seminari.

KADA?
• Planirano je da se projekat realizuje u periodu oktobar 2011 – oktobar 2012. godine

Projekat Kako učenicima pomoći da uspješno stvaraju usmene i pisane, umjetničke i neumjetničke tekstove zasniva se na savremenom pristupu nastavi jezika i književnosti koji se preporučuje u okviru aktuelnih nastavnih programa namijenjenih toj nastavi i podrška je njegovoj funkcionalnoj primjeni. Cilj projekta jeste da se ispitaju i preporuče najbolji načini na koje se postiže izgradnja funkcionalne pismenosti i umješnost stvaranja usmenog i pisanog teksta.

Ideja o pripremi i realizaciji takvog projekta začela se još dok je autorka bila u nastavi, dakle na osnovu neposrednog iskustva i intenzivnog promišljanja o uslovima u kojima učenici u školama imaju zadatak da stvore tematski, sadržajno i jezički korektan tekst, uglavnom u skladu sa zahtjevima koje postavlja nastavnik. Zatim, kroz intenzivno praćenje, analizu i istraživanje nastave jezika i književnosti u našim školama u posljednjih desetak godina. Uz podatke o pismenosti naših učenika dobijene na nacionalnim i međunarodnim testiranjima, postaje jasno da je stvaranje teksta, usmenog ili pisanog, umjetničkog ili neumjetničkog tema kojom se posebno treba baviti. Sa ovom konstatacijom složili su se i nastavnici uključeni u projekat.

Oblast kulture usmenog i pismenog izražavanja, kao produktivnih jezičkih vještina, veoma je zanimljiva za istraživanje, a posebno unapređivanje. Neodvojive od receptivnih vještina slušanja i čitanja, one i jesu njihov konkretan proizvod. Ovom oblašću bavio se značajan broj teoretičara i metodičara, ali njihova aktivnost obično je bila usmjerena, kao i naši „stari“ programi, na ono što nastavnik treba da uradi da bi učenici dobro pisali – postupak, metod, ili, pak, usmjerenost na rezultat – učeničke pisane radove. Ono što neosporno nedostaje, a jeste u duhu promjena koje smo uveli u naš obrazovni sistem, jeste bavljenje učenikom kao stvaraocem teksta. Da se ovim činiocem u sprezi nastavnik-učenik-pisani sastav najmanje bavilo, dokazuju i zapažanja metodičara nastave jezika i književnosti: Osnovna karakteristika dosadašnje literature o pisanom izražavanju, a moglo bi se reći i njena najkrupnija mana, jeste prenaglašena okrenutost ka sastavima, zapostavljanje njihovih tvoraca. Ovo uglavnom govori o tematici pisanih sastava, njihovoj građi i njihovom uobličavanju ili o tome kako nastavnik treba da postupa u odnosu na gotove sastave, a mnogo manje u njima ima reči o valjanom stimulisanju učenika, o psihičkim „potkrepljenjima“ za rad i mogućnostima njihovog samostalnog angažovanja da češće i bolje pišu .

Jasno je da prilikom pronalaženja i provjere efikasnijih postupaka u nastavi pisanog izražavanja više pažnje treba posvetiti učeniku kao stvaraocu pisanog teksta, a tek nakon toga proizvodu koji on stvara. Većina učenika zna da ponovi uputstva kako treba pisati određenu vrstu teksta, ali njihova primjena i dalje ostaje problem. Tokom projekta koji realizujemo želimo da odgovorimo na niz pitanja: Šta je to što nastavnik treba da pruži učeniku kako bi rezultat njegovog rada bio bolji? Kroz koje aktivnosti ga treba kontinuirano voditi? Koja znanja i vještine treba da posjeduje? Na koji način ga motivisati da se na ovom polju što više lično angažuje? I, sigurno će ih biti još.

Kada su u pitanju nastavnici, učesnici u projektu, smatrali smo, prije svega, da je važno da svi imaju istu polaznu osnovu kada je razumijevanje teorijske zanosvanosti aktuelnog pristupa nastavi jezika i književnosti u osnovnoj školi u pitanju. Zato su svi imali priliku da pohađaju program obuke Nastava jezika i književnosti u II i III ciklusu osnovne škole tokom kojeg su analizirali rezultate istraživanja funkcionalne i čitalačke pismenosti naših učenika, nanovo sagledali i analizirali mogućnosti koje pruža pristup nastavi jezika i književnosti koji se preporučuje aktuelnim obrazovnim programima posebno kada je u pitanju konkretna pomoć u postizanju boljih rezultata naših učenika na polju čitalačke pismenosti, razmišljali o primjeni programa za jezik i književnost, podsjetili se teorijskih polazišta obrazovnih programa i razumijeli ih u našem kontekstu, istakli svoje dileme i nedoumice i zajedno ih rješavali, naveli uspješne primjere iz svoje prakse i dr. U planu je i realizacija programa Nastava jezika i književnosti u I ciklusu osnovne škole, namijenjenog učiteljima uključenim u projekat. Tokom tog programa obuke oni će analizirati specifičnosti nastave početnog čitanja i pisanja, te različite teme vezanu za navedenu oblast.

Naredni korak bila je organizacija radnih sastanaka na temu Nastava usmenog i pismenog izražavanja u osnovnoj školi – analiza stanja. Tokom ovih radionica od nastavnika se zahtijevalo da uoče i definišu prednosti i nedostatke ove oblasti kroz: analizu programa (ciljevi i standardi koji se odnose na nastavu usmenog i pismenog izražavanja, tj. na produktivne aktivnosti govor i pisanje), analizu godišnjih planova rada (izdvojene ciljeve pronaći u godišnjim planovima rada), diskusiju na nivou velike grupe na temu pripremanja za časove govornih i pismenih vježbi, analizu vrsta govornih i pismenih vježbi koje se realizuju u nastavi, analizu načina na koje se biraju teme, diskusiju da li se i kako provjeravaju i ocjenjuju pismeni radovi (zadaci rađeni u školi, kod kuće...) i dr. Kroz ovu aktivnost učesnici su sagledali dobre i loše strane planiranja u praksi, uporedili sopstveno planiranje i njegov kvalitet, uočili izazove i zajednički tražili rješenja. Takođe, istakli značajne mogućnosti razvoja usmenog i pisanog izraza učenika u nastavi kroz realizaciju ciljeva programa.

Analiza stanja nastave usmenog i pismenog izražavanja u našim školama nastala na osnovu realizacije prethodno navedenih radionica, osnova je za planiranje narednih koraka u realizaciji projekta. Procjena je da učesnici, osim bazičnih programa obuke za unapređenje nastave stvaranja tekstova (Stvaranje usmenih i pisanih, umjetničkih i neumjetničkih tekstova u osnovnoj školi, Proces nastanka teksta – put stvaraoca), treba da pohađaju i programe obuke koji se odnose na proces nastanka udžbenika i njihovu efikasnu upotrebu, način individualizacije nastave jezika i književnosti i prilagođavanje potrebama učenika sa kojima se radi, načine procjenjivanja i ocjenjivanja učeničkih znanja i sl.

Osim konkretnih preporuka, proizvod projekta biće publikacije sa primjerima dobre prakse i drugim zanimljivim sadržajima. Stručni tim projekta koji, osim autorke ovog teksta, čine: Nađa Durković, glavna i odgovorna urednica u Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva, dr Sanja Šubarić, profesorica na Filozofskom fakultetu, Dijana Laković, profesorica u OŠ „Radojica Perović“ i Aleksandra Vešović Ivanović, nadzorica za jezik i književnost u Zavodu za škosltvo, intenzivno radi na osmišljavanju funkcionalnih koraka u daljoj realizaciji projekta, koordinirajući sve učesnike.

U realizaciju je uključeno trinaest osnovnih škola iz Bara, Nikšića, Podgorice i Bijelog Polja, odnosno 54 nastavnika koji će svojim iskustvom doprinijeti unapređenju ove oblasti nastave jezika i književnosti u našoj državi. Škole – učesnice u projektu su: Bar: OŠ „Meksiko“, OŠ „Blažo Jokov Orlandić“, OŠ „Srbija“; Nikšić: OŠ „Ratko Žarić“, OŠ „Olga Golović“; Bijelo Polje: OŠ „Marko Miljanov“, OŠ „Dušan Korać“, OŠ „Risto Ratković”; Podgorica: OŠ „Milorad Musa Burzan“, OŠ „Vuk Karadžić“, OŠ „Vladimir Nazor“, OŠ „Radojica Perović“ i OŠ „21. maj”. Projekat podržava i njegovu realizaciju omogućava Zavod za školstvo.